Moj internet dnevnik
SivaStanica
Dragi moji...
Nema zapisa.
Blog
utorak, rujan 9, 2014
OOOoo gdje ste blogerski prijatelji? Kako je kod vas?

Imam pitanje - jel i vi imate nenormalan broj pregleda bloga? U zadnje vrijeme kod mene nešto puno ljudi navodno baci pogled na ovaj virtualni dio života... Ko će ti znati..

Nego... samački život - DA SAM BAR RANIJE :)

SivaStanica @ 09:34 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
ponedjeljak, rujan 1, 2014
Dragi moj blogerski puče danas je za mene poseban dan!

Nije mi rođendan, nisam dobila na lotu, nego nešto još i bolje... Nakon trideset godina života mjenjam adresu! Odlazim u svoje gnijezdo, odlazim u potrazi za svojim mirom, otkinula sam se, koliko toliko, od roditelja i pokušat ću sama u svoja četiri zida...

Sve mi je ovo novo i jebeno fino, iako znam da će biti teško, ali bar ću u početku malo uživati u svemu... dok ne dođu režije i dok je frižider pun :)

Voli vas emancipirana SivaStanica... hihihih hohoho

SivaStanica @ 09:38 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
četvrtak, kolovoz 7, 2014
Nakon sedam godina, evo ga opet, sedmi datum mjeseca osmog, tvoj rođendan...


Cijeli dan mi se vraćaju slike tvojih rođendana od prije, kada sam na sebi svojstven način tebi cijeloga dana, 24 sata, posvećivala svu pažnju koju slavljenik i partner zaslužuje...

Ti znaš da ja rođendan obožvama, da je to za mene najposebniji dan u godini, dan kada uživam u ljudima koji mi bar na neki način pokažu kao eto sjetili me se... a ove godine nisi se udostojio ni da mi  se na jebeni viber javiš, pa makar i na taj način pokažeš da sam ti bila nešto...

Nego... ja neću i ne želim na nivo tvoj se spuštati, ja ću te se ovdje sjetiti i poželjeti ti sve ono što sam sebi želiš, jer si uvijek za sebe znao i birao najbolje...

Sretan rođendan I, ovo je vjerovatno zadnji da ti ja čestitam...

 

SivaStanica @ 09:54 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare
nedjelja, lipanj 1, 2014
E... sama sam sebi smješna i malo glupasta što ću i ovaj post početi s tobom.

Nema te više u mome životu, al ovdje ostavim post o tebi jer sam shvatila da će dugo trebati da o tebi prestanema razmišljati, uspoređivati te s drugima i sanjati. Krenula sam ja dalje, da se razumijemo,  i sretna sam, sretna i napokon svoja. I na neki način mogu i tebi na tome zahvaliti...

Sjedim sinoć s jednom dobrom prijateljicom i nakon teme odjeće, sminke, depilacije i ostalih ženskih ljepota došli ste i vi na red, muškarci i oni koji se takvim smatraju. Ispričala mi je svoje bolno iskustvo koje je dugo krila, kako je u jednoj noći sve izgubila i otišla, a mislila je zbog njega sve promijeniti, ostaviti i otići s njim. Poslušala sam je do kraja i onda smo se samo pogledale... šutile.... i rekla sam joj, kako slušajući nju kao da slušam sebe, bolio je više nego ijedan ali me ojačao više nego itko. Naučila sam još više sebe cijeniti i o sebi brinuti, jer neće nitko drugi, džaba ti je, neće. I ona kaže da mu je na kraju rekla HVALA, na što je on zanjemio... da, kaže, rekla sam mu hvala jer je to bilo divno razdoblje moga života i kako je već završilo, bolje da te u lijepom sjećanju nosim, jer ću te dugo preboljavati...i tako je i bilo...

I naravno... usnujem ja tebe sinoć. Ma ne može realističniji san, hodaš pored mene, ni da me pogledaš a ne možeš da me izbjegneš. Namontirao si onu svoju poznatu facu, probijaš očima a usne si u krivulju stisnuo... i tako ideš pored mene i ja po belaju zapnem i padnem na tebe... i samo zaplačem...jebem ti sve!

Sreća, ima se probuditi, jer u snovima još sve boli, tamo ne mogu da se kontroliram...

SivaStanica @ 20:10 |Komentiraj | Komentari: 10 | Prikaži komentare
srijeda, travanj 9, 2014
I uvijek kad ostanes sama s mislima u hladnoj noci,tu negdje, iza tvojih ledja , dijelimo sudbinu nas dvoje i svo tvoje kajanje bez riječi , samo tako sjedeći u mraku na rubu kreveta meni zazva ponovo ljubav i tugu , a onda i želju , da te zaštitnički privijem na grudi kao dijete , kojemu poljupcem odagnam sumorne misli. I tek nekada na tren ce ti se opet javiti ona nasa slika,tamo sretni i nasmijani...

Prvi put nakon dugo vremena pročitala sam mejl koji si mi poslao nakon one noći. S ovim citatom gore si ga završio...

I čitam i odmah se sjetim svega, pa kako ovo kao da nije ni tren prošao od one kobne noći, kako mozak ovako brzo vraća nemile scene? Golemo...

I opet sam se sjetila kako si bio mrtav hladan, i svih onih sranja kojima si  prekid prikazao kao nešto super, što se trebalo i davno desiti, kako si ti sada napokon progledao, bla bla, jebem li ti...

Neću više ništa reći, nego da sam ga trebala pročitati i prije i da je više vrijeme, s obzirom na sve što mi se dogadja (:), da prestanem trošiti vrijeme, živce i razmišljanja na tebe...





SivaStanica @ 20:41 |Komentiraj | Komentari: 15 | Prikaži komentare
srijeda, travanj 2, 2014
Sjetim te se, vidiš i sam... (mislim ne vidiš, al kako ne pričamo ja ti ovdje misli ostavljam).

Moram priznati da ja teško tebe preboljeti, u biti, bolje rečeno teško je preboljeti sve ono što smo imali i ono što sam htjela da imamo.

Reče mi netko da te rane propalih ljubavi zacjeljuju tek kada prođe onoliko vremena koliko je ljubav trajala i sve se bojim da je to istina... osjećam kao da svaki dan proživljavam neki naš dan, slike su toliko svježe da se zapitam koliko su realne.

Nikako ne mogu razviti teoriju o tome šta se desilo, što se desilo? Znaš mene, uvijek sam nešto teoretizirala, nalazila logične veze u nelogičnim stvarima, ali nas ne mogu definirati. Svaki mi ovaj tekst sve manje logike ima, svaka ta slika iz prošlosti koja mi se kao bumerang po sred želudca ureže mi nema nikakvog smisla, jer si sada najveći neznanac u mojoj okolini, a znala sam te bolje nego oni koji su godinama rasli s tobom. Nisam stvarno ništa zaboravila, i naš put bi možda i bio lakši put, da smo ga izabrali, ali nije nam moglo biti, nije trebalo, i ostale filmske  varijacije na temu sjebanih planova...

Ne znam... u biti, najgore je što sve znam.

SivaStanica @ 08:42 |Komentiraj | Komentari: 14 | Prikaži komentare
utorak, travanj 1, 2014


SivaStanica @ 08:47 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
petak, ožujak 28, 2014
"Najgore je kad ljudi ćute, kad se ne objasne, pa svaka sumnja ima pravo na život.

I moja i tvoja. Jer ti možda misliš o meni što je samo za tebe istina, što je samo za tebe moja krivica, jer te niko ne razuvjerava, a ja mogu da ti pripišem zlu namjeru, a to nije dobro..."

(Magla i mjesečina)

SivaStanica @ 09:57 |Komentiraj | Komentari: 11 | Prikaži komentare
četvrtak, ožujak 13, 2014
Opet se jutros povukla tema snova, šta? Kako? Zbog čega? znači li to šta ili ne...

Ja sam naravno opet, po tko zna koji put, tebe sanjala. I u snu me guraš od sebe, smiješ mi se i ovaj put se nisam nasekirala kad sam se probudila jer ni stvarnost nije ništa bolja. I znaš šta sam shvatila... Ovaj blog pišem da izbacim što mislim o tebi, nama, pišem jer više te nikome ne spominjem iz razloga što mi drugi ne mogu pomoći, ma koliko željeli. Pišem jer ti toliko toga nisam rekla, jer me boli, da boli, što smo stranci, koji se ni pogledati ne mogu, a kako su samo naši pogledi govorili...

Znam, svi će reći, završili ste, sve je to normalno, ali ja moram ovu fazu proći, jer nisam taj tip da se samo tako pomiri s činjenicom da je sve od prije prošlost, i nema kajanja, sjećanja, ispravljanja krivih Drina i ostalih emotivnih pizdarija.

Da mogu s tobom pričati, sve bih ti ovo rekla... ali ne mogu, jer sam pokušala, a ti stade uz ljude koji me izdaše, pljunuo si ne sve što smo imali i s njima se smiješ... neka, ja želim da si ti sretan i da si našao što si tražio, ali zar na taj način?

Sve što pišem je bez smisla, i dok čitam pitam se Čemu više M???? Ne znam ni sama, ali znam da će jedino ovako proći, jer ti si izgleda čovjek kojeg sam preboljavala cijeli život...

SivaStanica @ 08:25 |Komentiraj | Komentari: 15 | Prikaži komentare
petak, ožujak 7, 2014
Oooooo još se nije desio sedmi u mjesecu a da se nisam sjetila...

Ali dobro je što učim živjeti s tim, što će taj sedmi uvijek biti poseban, ali ništa više od toga... Nadam se.... A tebi? Tebi se ja gadim a ne da se sjetiš...





Nego, sestre slatke, sutra je naš dan... Ha ja...

Ja vam ovim putem čestitam Dan žena,,, i imam jednu malu željicu za sve vas, a to je da mi budete VOLJENE, više nego što i možete zamiliti da je moguće...

Voli vas Siva Stanica....

SivaStanica @ 20:49 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
Arhiva
« » sij 2018
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
  • 29
  • 30
  • 31
Brojač posjeta
23207
Index.hr
Nema zapisa.